Mnogi pominju prvu nelogicnost i cudjenje sta trazi recimo Velja Ilic na ovom mitingu u organizaciji SRS povodom hapsenja Radovana Karadzica? Naime, on je bio ministar u dve vlade Vojislava Kostunice kada je izruceno najvise Srba Haskom tribunalu. On je bio u vladi koja je pohapsila jatake Ratka Mladica. Dakle, porucuje li on to da su jataci nevazni, da njih treba hapsiti a da je Karadzic nedodirljiv? Da njegova sloboda vise vredi od coveka koji je pomagao Mladicu da se krije? Ili time kaze da Mladica treba uhapsiti i isporuciti ali ne i Karadzica? Sto bi mozda i imalo logike ali to treba jasno reci onda. U mnogim dokumentima se vidi da su sukobi izmedju Karadzica i Mladica dosta puta i bili vezani za protivljenje ili toleranciju prema zlocinima.
Druga stvar, jeste nelogicnost ali pre bih rekao nepripremljenost Tomoslava Nikolica je kontradikcija u njegovom govoru koju sam primetio. On najpre kaze “Tadic je hteo da deli Srbiju, ali nije uspeo. Nesto se deli kad je na pola a on je skupio samo sacicu ljudi oko njega. Ogromna vecina Srba je uz nas.” A onda, nesto kasnije u istom govoru porucuje Tadicu da pogleda kako postoji i druga polovina Srbije koja se ne slaze sa njim. Naizgled sitnica, ali u sustini velika greska. Kao da je govor pisan sat vremena pred miting, i kao da je nekoliko ljudi pisalo po jedan pasus pa eto, nije bilo dobre koordinacije.
Dalje, skandiranja policiji “Idite na Kosovo” i dobacivanja istima “Sta trazite ovde? Idite na Kosovo!”. To dovikuju ljudi koji sede po Beogradu i predstavljaju se kao veliki nacionalisti koji smatraju da Kosovo treba braniti silom. Ali ne da idu oni da ga brane vec da to odradi neko drugi. Sinoc je to trebala ocigledno, po njima, policija. Osim one grupe iz 1389 koja jeste krenula na Kosovo nakon proglasenja nezavisnosti, nesto nisam primetio neke vece grupe. Malo licemerno, zar ne?
Evo malo i humora na TheVoteFor blogu.
Borka Vucic je, iako u SPS-u, ostala bez vaznije funkcije pa zavidi Krkobabicu:


1938. godine potpisan je Minhenski sporazum kojim je Nemacka od Cehoslovacke dobila Sudetsku oblast. Cehoslovacka vlada je bila spremna da se pokusaju menjanja granica odupre oruzanim putem, racunajuci na svoj status verne francuske saveznice. Medjutim, britanska vlada je smatrala da jos nije u potpunosti spremna za rat pa je nagovorila Francusku da zajedno s njom 30. septembra 1938. sklopi Minhenski sporazum kojim je Nemackoj priznato pravo na Sudete. Ostavljena na cedilu, cehoslovacka vlada je podlegla nemackom ultimatumu. Dok je deo svetske javnosti ovim dogadjajima bio sokiran i razocaran, veliki deo zapadne javnosti ih je smatrao ispravljanjem versajskih nepravdi kao i iskoriscenom prilikom za postizanje trajnog mira u svetu. Studenti Beogradskog univerziteta su organizovali akademiju posvecenu odbrani Cehoslovacke od nacisticke Nemacke, pod parolom „Vernost za vernost”. Prijavilo se oko 60.000 dobrovoljaca.
70 godina kasnije, neke velike sile su priznale nezavisnost drzave Kosovo. Ceska vlada je, ne u svom glavnom gradu Pragu, vec bas u Teplicama, u Sudetskoj oblasti (Ustecki region) takodje priznala nezavisnost Kosova.
Ironija sudbine, sta li.